PROSLOV
Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu 2koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što vidje.
3Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!
4
I. PISMA MALOAZIJSKIM CRKVAMA
Pozdrav
Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen!
8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.
9
Uvodno viđenje
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju.« 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 14glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; 15noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; 16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.
17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije. 20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.

1
Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.«
7»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.«
8
Crkvi u Smirni: vjernost u progonu
I anđelu Crkve u Smirni napiši: »Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.«
11»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt.«
12
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.«
17»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.«
18
Crkvi u Tijatiri: kriva snošljivost
I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: »Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.«
26»Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih – 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«

Crkvi u Sardu: prividno kršćanstvo

I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. ²Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. ³Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. ⁴Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.«
⁵»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.«
⁶»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
⁷

Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost

I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:⁸Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. ⁹Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.¹⁰Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. ¹¹Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.«
¹²»Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.«
¹³»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
¹⁴

Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost

I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: ¹⁵Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! ¹⁶Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.¹⁷Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. ¹⁸Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. ¹⁹Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! ²⁰Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«
²¹»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.«
²²»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!

Crkvi u Sardu: prividno kršćanstvo

I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. ²Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. ³Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. ⁴Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.«
⁵»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.«
⁶»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
⁷

Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost

I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:⁸Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. ⁹Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.¹⁰Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. ¹¹Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.«
¹²»Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.«
¹³»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
¹⁴

Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost

I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: ¹⁵Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! ¹⁶Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.¹⁷Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. ¹⁸Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. ¹⁹Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! ²⁰Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«
²¹»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.«
²²»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!

1I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 2I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« 3I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«
6I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. 9Pjevaju oni pjesmu novu:
»Dostojan si uzeti knjigu
i otvoriti pečate njezine
jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga
ljude iz svakoga plemena i jezika,
puka i naroda;
10učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima
i kraljevat će na zemlji.«

11I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12Klicahu iza glasa:
»Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć, i bogatstvo,
i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu, i blagoslov!«

13I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori:
»Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast,
i slava i vlast
u vijeke vjekova!«

14I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.

1
Jaganjac otvara sedam pečata
I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: »Dođi!« 2Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika lûk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi. 3Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: »Dođi!« 4I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. 5Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: »Dođi!« Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: »Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!« 7Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« 8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je »Smrt« i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.
9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.
12I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 14Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak – svi se sakriše u špilje i pećine gorske 16govoreći gorama i pećinama: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 17Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!«

Sluge Božje bit će pošteđene
Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. 2I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: 3»Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« 4I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih:

5iz plemena Judina dvanaest tisuća
opečaćenih,
iz plemena Rubenova dvanaest tisuća,
iz plemena Gadova dvanaest tisuća,
6iz plemena Ašerova dvanaest tisuća,
iz plemena Naftalijeva dvanaest tisuća,
iz plemena Manašeova dvanaest tisuća,
7iz plemena Šimunova dvanaest tisuća,
iz plemena Levijeva dvanaest tisuća,
iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća,
8iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća,
iz plemena Josipova dvanaest tisuća,
iz plemena Benjaminova dvanaest
tisuća opečaćenih.
9
Slavodobiće izabranika na nebu
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!«

11I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, 12i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«

13I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« 14Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 15Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 16Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 17jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.

Sedmi pečat
Kad Jaganjac otvori sedmi pečat, nasta muk na nebu oko pola sata.
2
Molitve svetih pospješuju Veliki dan
I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 3I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. 5Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.
6
Prve četiri trublje
A sedam anđela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube.
7Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. 8Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bî u more. I trećina se mora pretvori u krv 9te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade.
10Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. 11Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. 12Četvrti anđeo zatrubi. I bî udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć.
13I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: »Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti!«

1
Peta trublja
Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. 2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. 3Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. 4I zapovjeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelu. 5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. 6U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih.
7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, 8kose kao u žena, a zubi kao u lavova. 9Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. 10Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. 11Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj. 12Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao.
13
Šesta trublja
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. 14Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: »Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.« 15I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. 16A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. 17Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. 18Od ovih triju zála poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. 19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.
20Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zála, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima, ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju – 21i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa.

1
Prijeti konačna kazna
I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu dúga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: »Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!« 5I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 6i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: »Neće više biti vremena! 7Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.«
8I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« 9Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« 10Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. 11I rečeno mi je: »Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!«

1
Dva svjedoka
I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: »Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorište hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. 3I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 4Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.
7A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9Ljudi iz svih pûka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. 10Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima.« 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I začuše glas s neba silan: »Uziđite ovamo!« I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. 13U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga.
14
Sedma trublja
Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo!
15I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi:
»Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo
Gospodara našega i Pomazanika njegova
i kraljevat će u vijeke vjekova!«

16Tada dvadeset i četiri starješine, što pred Bogom sjedoše na prijestolja, 17padoše ničice i pokloniše se Bogu govoreći.
»Zahvaljujemo ti, Gospodaru,
Bože, Svevladaru,
koji jesi i koji bijaše,
zato što uze u ruke
moć svoju veliku
i zakralji se!
18Gnjevili se narodi,
ali dođe srdžba tvoja
i čas da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama tvojim prorocima
i svetima
i svima koji se boje imena tvojega,
malima i velikima;
i da se unište
oni koji kvare zemlju.«

19I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika

Žena i Zmaj
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 2Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. 3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, 4a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.
5I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. 7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
10I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!«
13Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. 14No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 15I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 16Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. 17I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.
18I stade na morski žal.

Zmaj i Zvijer
I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 2Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: »Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?« 5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.
9Tko ima uho, nek posluša! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.
11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. 12Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 13Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. 14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. 15I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 16Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, 17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.
18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šes

1
Pratnja Jaganjčeva
I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće – na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! 2I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. 3Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće – otkupljeni sa zemlje. 4Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; 5na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su.
6
Anđeli navješćuju čas suda
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Viče iza glasa: »Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!«
8Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!« 9Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, 10pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.« 12U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.
13I začujem glas s neba: »Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!«
14
Kosidba poganâ
I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. 15I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: »Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!« 16I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
17I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. 18I od žrtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa povika iza glasa onomu s oštrim srpom: »Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!« 19I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. 20Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo.

1
Mojsijev i Jaganjčev hvalospjev
I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. 2I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. 3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu:
»Velika su i čudesna djela tvoja,
Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
Kralju narodâ!

4Tko da te se ne boji, Gospodine,
tko da ne slavi ime tvoje!
Ti si jedini svet!
I zato svi će narodi doći
i klanjati se pred tobom
jer se očitovahu pravedna djela tvoja!«
5
Sedam čaša gnjeva Božjega
Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! 6Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. 8I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela.

1I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!«
2Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.
3Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru.
4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. 5I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!«
7I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!«
8Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.
10Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih.
12Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista kao žabe. 14To su dusi zloduhâ što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!
16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
17I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: »Svršeno je!« 18I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi – tako bijaše silan potres taj.
19I prasnu natroje grad veliki i gradovi narodâ padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje.
20I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, 21a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko

KAZNA BABILONA
Bludnica velika
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina.« 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. 5Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati bludnicâ i gnusoba zemljinih.« 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. 7Nato će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.«
8
Zvijer i Bludnica
»Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari – oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života – kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu.
9Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: 10pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. 11I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 12Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će – samo za jedan sat – primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 13Jèdne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 14Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva.« 15I reče mi anđeo: »Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. 16I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer – oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 17Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. 18Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim.«

Anđeo navješćuje pad Babilona – Bludnice
Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa: »Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduhâ, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih 3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.«
4
Narod Božji mora bježati
Začujem i drugi glas s neba: »Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! 5Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih.
6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: ‘Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!’ 8Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!«
9
Tužaljke nad Babilonom – Bludnicom
I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. 10Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: »Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!«
11I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: 12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; 13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše.
14»Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti – ne, nema ga više!«
15Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: 16»Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 17U tren oka opustje toliko bogatstvo!«
I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18i, gledajući dim njezina požara, zapomažu: »Koji li je grad sličan gradu ovom velikom?« 19I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: »Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo – u tren oka opustje!«
20Vesèli se nad njom, nebo i svi sveti i apostoli i proroci, jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!
21I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: »Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!«

22»Glas citraša i pjevača
i svirača i trubljača
u tebi se više neće čuti!
Obrtnik vješt kojem god umijeću
u tebi se više neće naći!
Klopot žrvnja
u tebi se više neće čuti!

23Svjetlost svjetiljke
u tebi više neće sjati!
Glas zaručnika i zaručnice
u tebi se više neće čuti!
Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje
i čaranja tvoja zavedoše sve narode;
24i u tebi se našla krv proroka i svetaca
i svih zaklanih na zemlji.«

1
Pobjednička pjesma u nebu
Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu:
»Aleluja!
Spasenje i slava i moć Bogu našemu!
2Doista, istiniti su i pravedni
sudovi njegovi
jer osudi veliku Bludnicu,
što pokvari zemlju bludom svojim,
i osveti na njoj krv slugu svojih!«
3I ponove:
»Aleluja!
Dim njezin suklja u vijeke vjekova!«

4Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice i pokloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreći: »Amen! Aleluja!« 5I s prijestolja iziđe glas:
»Hvalite Boga našega,
sve sluge njegove,
svi koji se njega bojite,
i mali i veliki!«

6I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih:
»Aleluja!
Zakraljeva Gospod,
Bog naš, Svevladar!
7Radujmo se i kličimo
i slavu mu dajmo
jer dođe svadba Jaganjčeva,
opremila se Zaručnica njegova!
8Dano joj je odjenuti se u lan tanan,
blistav i čist!«

A lan – pravedna su djela svetih.
9I reče mi: »Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!« I reče mi: »Ove su riječi istinite, Božje.« 10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!« Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki.
113. ISTREBLJENJE POGANSKIH NARODA
Prvi boj za dovršenje djela Božjega
I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. 15Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. 16Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: »Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ.«
17I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: »Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju 18da se najedete mesa kraljevâ, i mesa vojvodâ, i mesa mogućnikâ, i mesa konjâ i konjanikâ njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjakâ i robovâ, malih i velikih!« 19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. 20I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. 21A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova.

¹

Tisućgodišnje kraljevstvo

I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. ²Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. ³Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.
⁴I vidjeh prijestolja – onima što sjedoše na njih dano je suditi – i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. ⁵Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. ⁶Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.
⁷

Drugi boj za dovršenje djela Božjega

A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: ⁸izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. ⁹Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta. ¹⁰A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.
¹¹

Sud nad narodima

I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. ¹²I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.¹³More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim.¹⁴A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno – to je druga smrt: ¹⁵tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.

. NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA
Nebeski Jeruzalem
I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima:
oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima.
4I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«
5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!«
I doda: »Napiši: Ove su riječi
vjerne i istinite.« 6I još mi reče:
»Svršeno je!
Ja sam Alfa i Omega,
Početak i Svršetak!
Ja ću žednomu dati
s izvora vode života zabadava.
7To će biti baština pobjednikova.
I ja ću njemu biti Bog,
a on meni sin.
8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima,
ubojicama, bludnicima,
vračarima i idolopoklonicima
i svim lažljivcima
udio je u jezeru
što gori ognjem i sumporom.
To je druga smrt.«
9
Novi Jeruzalem
I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!« 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.
15Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. 16Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija – dužina mu i širina i visina jednaka. 17Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. 18Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. 19Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, 20peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. 21Dvanaest vrata – dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg – čisto zlato, kao prozirno staklo.
22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. 26U nj će se donijeti slava i čast narodâ. 27Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.

I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
6I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!«
8Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 9A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!«
10A zatim će mi: »Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!«
12»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
13»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.«
16ZAVRŠETAK »Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
17I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi.
20Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!
21Milost Gospodina Isusa sa svima!